Riblja Corba

Srpski rock pjevač Borisav Đordjević, znan i kao Bora Čorba, rođen je 1. studenoga 1952. godine u Čačku. Još kao malog roditelji su ga naučili nekoliko pjesmica, od kojih su neke bile malčice bezobraznije. Kada su se okupili susjedi mali Borisav penjao se na stol i zabavaljao goste ranije spomenutim pjesmicama. U nižim razredima osnovne škole pjevao je na školskim priredbama hitove kao Zvižduk u osam Đorđa Marjanovića. U to vrijeme Borisav se dvoumio između glazbe i crtanja. Na dječjoj izložbi u Novom Sadu osvojio je nagradu za kolaže. Čak je htio poslije osnovne škole upisati srednju slikarsku u Zagrebu. No, roditelji mu to nisu dopustili pa se upisao u gimnaziju. S trinaest godina Borisav je u Čačku s tri školska prijatelja oformio svoju prvu grupu Hermelini koja je skladala glazbu pod utjecajem zagrebačke skupine Roboti. U to vreme počeo je i sam skladati pa mu se druga pjesma koju je u životu napisao – Moje tuge kasnije našla na albumu grupe Suncokret. Zatim se mladi Đorđević "šeta" po grupama: Vesnici ljubavi, Safiri, Dečaci sa Morave, Čačanski plemići i PORS (Poslednji Ostatak Romantičnog Sveta). Burne godine odrastanja donosile su i prve nevolje. Naime, Bora je s prijateljima provaljivao u tuđe stanove i, jednostavno rečeno, – krao stvari. Od tako stečenog novca u Beogradu su kupovali instrumente. Poslije tri godine nezakonitih aktivnosti, uhvaćeni su i proglašeni za maloljetne delikvente. Bora je sedam dana bio u istražnom zatvoru. Zatim je pušten kako bi se branio sa slobode i odmah je izbačen iz gimnazije. Konačna presuda je glasila: oslobođen uz pojačan nadzor roditelja i povremenu kontrolu organa starateljstva. Za mali Čačak to je bila velika bruka i roditelji odlučuju preseliti se u Beograd. U Beogradu Bora upisuje prilično strogu Petu beogradsku gimnaziju. U želji da se iskupi za grijehe, krenuo je ambiciozno, naredao petice, ali čim je za njim stigla priča iz Čačka, profesori skloni konzervativnijoj pedagogiji počeli su mu davati samo trojke. Do mature je uglavnom bio miran, a nakon nje kao da je stiglo oslobođenje. Kasnije će tvrditi kako mu tada pukao film, pa je odmah otišao na audiciju za rock operu Isus Krist Superstar koja se u to vrijeme pripremala u kazalištu Atelje 212. Dobio je ulogu jednog od apostola tako da je imao neke korske pjevačke zadatke. Tada upoznaje Zorana Radmilovića, Dragana Nikolića i Dušana Prelevića. Nastavlja glumiti pa se pojavljuje u predstavama Purpurno ostrvo, Tom Pejn, Caca u metrou. Ponesen daskama koje život znače pokušao je upisati glumu na Akademiji, ali biva odbijen pa se odlučuje za odsjek kazališne organizacije. Početkom 1970.-ih formira akustičarsku grupu Zajedno. Prvi singl s pjesmama donio im je sasvim solidnu popularnost. Grupu Zajedno Bora je napustio krajem 1974. godine, ali je već u siječnju 1975. oformio je akustičarsku grupu Suncokret. Pozornost publike zadobili su pjesmama u stilu folk rocka, Borinim duhovitim tekstovima i višeglasnim pjevanjem. S radijskom zvijezdom Zoranom Modlijem, pod imenom Hajduk Stanko i jataci snimili su i objavili singl s pesmama Na putu za Stambol / Anđelija, čuvaj se Turaka (PGP RTB 1975.), a i pod imenom Zoran Modli i Suncokret singlove Rock and roll duku duku i Gili gili bluz (Diskos 1976.). Druženje Bore i Modlija datira još iz vremena grupe Zajedno, kada je popularni disko džokej producirao njihov prvi singl. Do razlaza Bore i Suncokreta dolazi kada je na probu donio svoju novu pjesmu Lutka sa naslovne strane. Članovi grupe odbili su je smatrajući kako ne odgovara senzibilitetu koji su izgradili. Bijesan i ljut, Bora odlazi u lipnju 1978. godine riješen napustiti svijet glazbe. Ipak, prihvaća poziv za najčudniju kombinaciju u svojoj karijeri. S Biljanom Krstić postaje član akustičarske grupe Rani mraz u kojoj su već bili Verica Todorović i Đorđe Balašević svježe posvađani sa sastavom Žetva. Njih dvojica udružuju snage izjavljujući kako: Rani mraz može lako uništiti svaku žetvu i suncokrete. Njih četvoro zatim snimaju tadašnju generacijsku himnu Računajte na nas. Svijestan kompromisa koje čini, poslije nastupa na festivalu u Splitu u srpnju 1978. godine i 45 dana provedenih u grupi, Bora odlučuje napustiti Rani mraz. Po povratku u Beograd Bora za nove suradnike bira dugogodišnje "trkače u mjestu", članove grupe SOS. Oni su godinama figurirali na sceni ne maknuvši se od statusa uvježbane ekipe koja dobro svira standarde. Riblja čorba zvanično je nastala u beogradskom restoranu Šumatovac 15. kolovoza 1978. godine. Prvotno grupa se trebala zvati Bora i Ratnici, ali su se na kraju odlučili za Riblja čorba zbog čudnog spleta okolnosti (u listu TV Revija objavljen je njihov poster s imenom Riblja čorba, iako o imenu grupe još ništa nije bilo odlučeno). Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio izravnu liričnost grupe. Njihova suradnja bila je logičan nastavak svih godina provedenih na sceni. Ono što nije imao Bora, čvrst i energičan sastav, donio je SOS. Ono što nisu imali oni – bijesnog autora koji zna usmjeriti i ima dovoljno pjesama, predstavljao je Bora. Naizgled preko noći, Bora je prekinuo sve veze koje su ga držale za umivenu akustičarsku prošlost, isprljao se i progovorio sasvim drukčijim rječnikom. Prvi koncert Riblja Čorba je održala u vojvođanskom mjestu Elemir 8. rujna 1978. godine. Studenog iste godine emisija Veče uz radio slavila je rođendan koncertom u subotičkoj sportskoj hali. Riblja čorba je odsvirala samo dvije pjesme i zapalila okupljene. Prvi potez učinjen je kada su 22. prosinca objavili singl s pjesmama Lutka sa naslovne strane i On i njegov BMW. Već u to vrijeme Bora je planirao osloboditi se akustične gitare i posvetiti se pjevanju. Prvobitno je imao plan dovesti klavijaturistu, ali se ipak odlučio za još jednog gitaristu. Poslije nekoliko glazbenika koje su imali na umu odlučuju se prihvatiti prijedlog Rajka Kojića i kao ritam gitaristu dovode maturanta Momčila Bajagića. Već početkom ožujka odlaze odsvirati dvadesetak koncerata po Makedoniji. Publika ih je naprečac zavoljela, ali je turneja bila pravi financijski fijasko. Ljeto provodi u kampu Gorana Savinja u Makarskoj gdje su se uvježbavali za promociju debi ploče zakazanu za 1. rujna na beogradskom Tašmajdanu. Želeći napravi zabavu za široke narodne mase, Bora je taj koncert najavljivao pod parolom Riblja čorba neće da vam otima lovu – ulaz dva soma, što je u to vrijeme zaista bila niska cijena. Iako je ploča objavljena tek desetak dana nakon koncerta, termin za nastup bio je odlično tempiran. Početak školske godine, još uvijek lijepo vreme, niska cijena ulaznica i velika fama koj je oko grupe stvorena, doveli su do toga da koncert bude rasprodan. Najveće iznenađenje za grupu predstavljala je publika koja je, iako LP još nije objavljen, znala sve tekstove novih pjesama. Da bi rock cirkus bio još veći, Bora je pozvao antibaletsku grupu Ribetine koju je predvodila komična osoba iz Šumatovca – Meri Cakić. Za nju su mnogi u to vrijeme tvrdili kako je inspirirala Boru za Lutku sa naslovne strane. U erotskom donjem rublju, s podvezicama, ona se kretala po bini opravdavajući prefiks antibaletska. Te večeri Riblja Čorba je odsvirala sve pjesme sa singlova i LP-a uz The Letter iz repertoara Joea Cockera (Cocker je omiljeni Borin pjevač) i Jumpin’ Jack Flash Rolling Stonesa. Desetak dana kasnije, Bora je otišao na odsluženje vojnog roka u Doboj. Nešto kasnije i drugi članovi grupe odlaze "vratiti dug domovini".Grupa je ponovo kompletirana krajem prosinca 1980. pa 31. prosinca i 1. siječnja nove 1981. godine s Atomskim skloništem sviraju u hali Pionir na koncertima pod nazivom Atomska čorba. Do polovice veljače 1981. godine u studiju Druga maca snimaju album Pokvarena mašta i prljave strasti. Zvaničo, ploča je u trgovine stigla 23. veljače, a tjedan prije toga Riblja Čorba je trijumfirala na zagrebačkim koncertima u okviru akcije Pozdrav iz Beograda. Na omotu se trebala pojaviti osamdesetogodišnja gospođa Adela, model na Likovnoj akademiji. Planirali su slikati je golu, ali otprilike u to vrijeme pojavio se album Bijelog dugmetaDoživjeti stotu, a na omotu su bile slike starije gole žene, pa je Bora od tog plana odustao. Velik interes za ploču doveo je do toga da se na dva koncerta u beogradskoj Hali sportova u kojoj se okupilo blizu 5000 posetitelja po večeri. Doduše, svirka nije mogla proći bez incidenata. Direktor Hale plašio se kako će drogirani huligani demolirati parket pa nije dopustio gašenje svjetla, tako da je predgupa Papatra svirala pod osvjetljenjem zgodnim za košarkašku utakmicu. Bora je odbio izaći na binu dok se svjetlo ne ugasi, pa je mučno pregovaranje potrajalo gotovo čitav sat dok je nervozna publika zviždala, lupala nogama o pod i skandirala Gasi svjetlo! Kada je dogovor najzad postignut, halom se prolomilo oduševljenje. U siječnju 1982. godine koncertom u Čačku Riblja Čorba je započela jugoslavensku turneju koja je, kako se kasnije ispostavilo, prilično nezgodno nazvana Tko preživi – pričaće. Gdje god su se pojavili, vladao je velik interes za karte, što su organizatori nemilosrdno zloupotrebljavali. Tako je za njihov nastup u zagrebačkoj Ledenoj dvorani 8. veljače u prodaju pušteno 10.500 karata. U dvorani se, na nesreću, uoči svirke našlo oko 15.000 mladih. Kako su samo dvoja vrata bila otvorena, u gužvi na ulazu izgažena je četrnaestogodišnja zagrepčanka Željka Marković koja je preminula od povreda. Nekim novinama ta tragedija je poslužila kao dobar povod za obračun s rock muzikom i napade na Boru Đorđevića koji s organizacijom nije imao nikakve veze. Poslije Zagreba organizatori su na njihovim koncertima drastično smanjili broj karata koje su puštali u prodaju, a nije bila rijetkost ni da im otkazuju gostoprimstvo, plašeći se novih problema. Ipak u tom periodu Riblja Čorba je definitivno postala jedna od najvećih r'n'r grupa u Jugoslaviji. Početkom veljače u Ilustrovanoj politici objavljeno je pismo nekog tinejdžera u kome je razglabao na temu političke podobnosti druga Đorđevića. To je bilo dovoljo da SUBNOR (Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata) skopske općine Karpoš podnese zahtjev da se ploča zabrani zbog stihova Za ideale ginu budale i Kreteni dižu bune i ginu iz pjesme Na Zapadu ništa novo.Odmah poslije njih, tom zahtjevu se pridružuju SUBNOR Sarajeva i malog vojvođanskog mjesta Bezdan, ali i Savez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine. Afera poprima velike razmjere po medijima zbog vrijeđanja tekovina narodnooslobodilačke borbe. Rezultati svega toga bili su vidljivi na terenu. Riblja Čorba je bila prisiljena u Celju prvi put u karijeri prekinuti svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je biti održan tek kada je Bora napisao obrazloženje za tekstove svih pjesama koje će izvoditi i potpisao da će Na Zapadu ništa novo otpjevati na vlastitu odgovornost.U Tuzli nisu mogli svirati jer, kako je bilo izjavljeno, organizator ne može osigurati red i mir tijekom koncerta grupe čije ponašanje nije u skladu sa socijalističkim moralom. Čitava stvar se smirila kada je grupu obranio tadašnji predsjednik boračke organizacije. Bio je to samo uvod u političke zabrane s kojima se Bora u nastavku karijere susretao. No, prije još većih problema s politkom na Dan mladosti i na rođendan Josipa Broza Tita, 25. svibnja 1982. godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza Socijalističke omladine Beograda uz obrazloženje da grupa pjeva o životu i problemima mladih i da je postala unekoliko simbol velikog djela omladine. Početkom srpnja pojavila se živa ploča U ime naroda. LP je odrađen sirovo, bez studijskog peglanja, ali ipak je postigao nakladu od 120.000 primjeraka i postao najprodavaniji koncertni LP u dotadašnjoj jugoslavenskoj rock povijesti. Grupa je na ploču uvrstila samo provjerene koncertne favorite, te naklada nije predstavljala iznenađenje. Nekoliko dana kasnije uz druge grupe sviraju na Trgu Marxa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. Zatim se povlače iz javnosti i pripremaju narednu ploču Buvlja pijaca koja se pojavila krajem 1982. godine. Pored ljubavnih pjesama značaj dio ploče činile su i politički direktne pjesme Slušaj, sine, obriši sline; Kako je lepo biti glup (inspirirana boravkom u neinspirativnoj vojsci); Pravila, pravila; Kad ti se na glavu sruši čitav svet i Ja ratujem sam. Ploča je ponovo postigla veliku nakladu – 250.000. Neke pjesme s ploče korištene su u filmu Laf u srcu. Na osnovu glasova čitateljki lista Bazar Bora je izabran za idealnog muškarca. Doduše, redakcija je odbila objaviti Borinu pjesmicu-zahvalnicu: Domaćice skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice. Na turneju su krenuli dva tjedna nakon objavljivanja ploče i suočili se s oslabljenim interesom publike. Zanimljivo je da im je koncerte po Hrvatskoj organizirala estradna ispostava Saveza boraca – Scena revolucije.Krajem listopada 1983. godine u organizaciji Saveza socijalističke omladine Riblja čorba je održala četiri koncerta u Bugarskoj, u okviru manifestacije Balkan, zona bez nuklearnog naoružanja. Na završnoj svečanosti Riblja Čorba je svirala nakon grčkog folklornog ansambla, bugarskih ritmičnih plesača i rumunjskog omladinskog kazališta koje je izvelo simboličnu predstavu Bauk kapitalizma napada omladinu Istoka. Po povratku grupa kreće snimati novi album Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju. Kako u PGP RTB-u nisu željeli financirati snimanje u Londonu, Bora je prešao u zagrebački Jugoton. Odmah po objavljivanju, 1984. godine, republička cenzura tri je pjesme proglasila moralno nepodobnim pa je ploča dobila etiketu šund proizvoda i samim tim veću cijenu u prodaji. Probleme su zbog tekstova stvorile Mangupi vam kvare dete i Besni psi u kojoj, pored ostalog, Bora pjeva: Grčki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delikventi i besni psi, što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa čak i Zair žalile su se zato što je Bora izjednačio arapske studente i bijesne pse. Onda je Ministarstvo kulture SR Srbije naručilo stručnu analizu pjesme, a pred beogradski koncert stigao je zahtjev iz ministarstva vanjskih poslova da se pjesma ne izvodi. Stvari su krenule nizbrdo. Proljetna truneja je prošla prilično loše – 8 koncerata je otkazano zbog slabog interesa publike, a na ostalim nastupima dvorane su bile poluprazne. Uslijedio je i rasap – samo nekoliko dana pred put na Mljet Bora je pozvao Bajagu i rekao kako im jedan hotel u Solunu nudi 10.000 USD po čovjeku za mjesec dana svirke. Bajaga je to odbio jer se spremao na more te dodao kako je glupo da rock grupa svira po hotelima. Nešto kasnije Bajaga je iz novina saznao da nije više u grupi. U tom periodu došlo je do suradnje Gorana Bregovića i Bore koji su tada bili rivali. Na ploči Bijelo dugme (Kamarad-Diskoton 1984.). Bora je napisao polovicu teksta za pjesmu Pedikulis Pubis i pjevao je s Goranom i Tifom. Ta suradnja pomogla je Bori u danima kada mu je bilo najteže. Osokoljen Bora se uputio u studio i snimio novu ploču Istina koja je objavljenja 1985. Novi materijal, prije izlaska ploče, predstavljen je na koncertu u klubu Kulušić u okviru akcije Bolje vas našli kada su beogradski bendovi gostovali u Zagrebu. Nakon svirke bend je ispraćen uz dva bisa. Riblja Čorba ponovo je vratila staru slavu najviše zahvaljujući pjesmiPogledaj dom svoj anđele. Kao i pjesme i omot je bio oštar: lica članova grupe su fotomontažom ugrađena u nišku Ćele kulu. Naravno, ni rad na ovoj ploči nije prošao bez problema. U Jugotonu su odbili objaviti pjesme Snage opozicije, Pogledaj dom svoj, anđele, Alo i Dvorska budala, pa se grupa bez mnogo razmišljanja vratila u PGP RTB. Njihova mjerila u tom trenutku bila su manje stroga, odbili su samo pjesmu Snage opozicije, a u pjesmi Alo, stih sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija, zamijenjen je u ja iz dalekih predela posmatram tuđa nedela. U tom periodu Anđeo je postao ključna pjesma kojom je Bora završavao koncerte. Spot za tu pjesmu emitiran je i na MTV-u. Na turneji po Rusiji čak ju je pjevao i Đorđe Marjanović i to kao molitvu. Godine 1985. Đorđević objavljuje svoju prvu zbirku poezije Ravnodušan prema plaču. Za mjesec dana je prodano 10.000 primjeraka. Početkom 1986. godine na sjednici Komisije Predsjedništva CK SKJ za informativno-propagandno djelovanje čak se raspravljalo o tekstovima koje je pisao Đorđević. U to vrijeme Bora Čorba morao se oprostiti od svoje karijere u malom nogometu. Braneći gol ekipe Delirijum tremens povrijedio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala seriju svirki na kojima su planirali odsvirati neke nove pjesme. Popularnost koju je postigla prva Borina knjiga rezultirala je njegovim aktivnostima i na tom planu. Intenzivno je držao večeri poezije, a ostvarila mu se i davnašnja želja – godine 1988. primaju ga u Udruženje književnika Srbije. To su neki akademici doživljeli kao uvredu. Oko njegovih pjesama i dalje se dizala prašina. Kada je u Sava centru 1987. godine na proslavi godišnjice Studija B govorio svoje stihove javni tužilac je zaključio da je uznemirio javnost. Ali, kako je govorio pjesme koje su već objavljene po novinama i njegovim zbirkama, sud je odbio zahtjev javnog tužioca za pokretanje postupka. U srpnju 1988. dok je Bora u crnogorskom gradiću Baru govorio svoje stihove, prisutni policajac je otkrio kako je verbalno vrijeđao patriotska socijalistička osjećanja građana. Odmah je napisao prijavu koja je dovela do suđenja na kome je Bora poslije razvučenog procesa oslobođen optužbe.U svojoj karijeri Đorđević je pisao i pjesme za narodnjake (Neka me ne zaborave devojke sa Morave) i nove starogradske pjesme (Stani malo kafanski sviraču). U početku je pjesme potpisivao imenom svoje supruge, ali se nakon nekog vremena ipak predomislio i počeo ih potpisivati svojim imenom. Zanimljivo je spomenuti da je jedan od najvećih hitova solo karijere Željka Bebeka Sinoć sam pola kafane popio, upravo napisao Bora. U svojoj plodnoj karijeri Bora je objavio pet zbirki pjesama: Ravnodušan prema plaču (1985.), Hej Sloveni (1987.), Prvih deset godina je najteže (1988.), Neću (1989.) te Psihopata i lopata (1997.) koje su prodate u preko 150.000 primjeraka. Nositelj je priznanja Branko Čopić za satiru, nagrade Brankovo kolo zbog očuvanja srpskohrvatskog jezika i svježeg pjesničkog izraza. Dobio je četiri Oskara popularnosti (daje ih beogradski list TV Revija), više puta proglašavan je skladateljem, pjevačem, pa i lajavcem godine. Radio je glazbu za kazališne predstave Bonton, Siroti mali hrčki, Tamna je noć i film Atoski vrtovi. U kazalištu Radović izvodio je monodramu Ja ratujem sam, a objavio je i kazetu Bora priča gluposti koju je slovnski Helidon prodao u nakladi većoj od 80.000 primjeraka. Borini hobiji su pecanje i nogomet (rezervni je golman nogometnog kluba Pekar), a piše i za satirični list Naša krmača. Godine 1990. osnovao je šeretsku Partiju običnih pijanaca (POP). Ubrzo po osnivanju, stranka je ušla u principijelnu koaliciju sa SUP-om (Savez uživalaca piva) i Flašističkom strankom. Za stranačke simbole odabrali su srk i čepić i povukli se u mir svojih omiljenih kavana. U doba prve polovice 1990.-ih, Bora je intenzivno pomagao mladoj grupi Minđušari iz Knina koji su svirali kao predgrupa Riblje Čorbe (E, moj druže Zagrebački) Pred početak Miloševićeve agresije na Hrvatsku Đorđević je otvoreno stao na stranu srbijanskog agresora i nevjerovatnom se žestinom obrušio na Hrvatsku. Otvoreno se deklarirao kao četnik (član je organizacije Mladi četnici) i čak postao državljanin tzv. Republike Srpske Krajine (kasnije i tzv. Republike Srpske). U ljeto 1996. Bora sa svojom grupom svira u tzv. Republici Srpskoj na mitinzima Srpske Demokratske Stranke. Sve to zauvijek mu je zatvorilo vrata ulaska u Hrvatsku i onaj dio BiH u kojem su Hrvati i Bošnjaci većina, ali njegove se pjesme danas mogu slobodno kupiti u privatnim trgovinama nosača zvuka u Hrvatskoj.Godine 2004., nakon smjene vlasti u Srbiji, postaje savjetnik ministra za kulturu u srbijanskoj vladi. Naredne je godine prisiljen dati ostavku jer je novinare oporbene tv kuće B92 nazvao izdajničkom stokom. Dvije godine kasnije, 12. veljače 2007., razveo se od svoje dugogodišnje supruge Dragane. Ubrzo potom, 23. ožujka, Dragana je počinila samoubojstvo.

 

mariodzigy
Najvise volim svirati, slusam sve vrste muzike osim strane i hiphopa, ako vas nesto zanima pitajte

1 komentar

Komentariši